Kolumna Pankenrolera #2: 'Autopsihijatrija'

Obožavam razgovarat sa samim sobom, jer mi onda ne treba psihijatar. Ali fakat - čovjek ako ima donekle zdrav razum, samo treba razgovarat sa samim sobom i gotovo svaki blaži psihološki problem može riješiti. Recimo, dosta često me jebe anksioznost, krenem malo čitat o njoj i primjetim da dok čitam o njoj, da si u velikoj mjeri ja to sve zabrijavam, jer skužim da isti čas dok prebacim misli na neko drugo biće/stvar/pojavu, da onda ta ista anksioznost odjebe. Ali ne odjebe ona sama od sebe. Nego razgovaram sam sa sobom pa tek onda odjebe. Stoga otvoreno smatram da lude upravo oni ljudi koji ne razgovaraju sa samim sobom, ne bi li ih okolina proglasila luđacima. Neš' ti ironije, ali to mi fakat tako djeluje!

I tako sam ja tog 20.4.2012. pričao svašta-nešta sa samim sobom te osim što sam dobro sam sebe nasmijao u više navrata, također sam se dogovorio sa frendicom da idemo prvo na Kurve u Spunk, pa onda u Sretnu Kuću, tamo kod SC-a. Kako je frendici potrebna jako velika količina alkohola da bi uživala ne samo u koncertima, nego općenito u izlascima van, prvo smo išli popiti svo crno vino pomješano sa vodom ispred i klafrat sa znancima i prijateljima. Stvarno mi nije jasno zašto mješa crno "vino" sa vodom, kad tak i tak meni bude eto jednako odvratno, samo što ga ima više. Kajgod. Nakon što smo ispili vino, uniđusmo u Spunk i taman Kurve počinju svirat.

Ako sam dobro upućen, taj bend je sastavljen od bivših članova Roadkill Egzoticsa (stoposto sam krivo ime napisao), samo što eto imaju novog bubnjara. A muzika... Taman ono što mi je trebalo kao dodatak za svoju autopsihijatriju. Garaž pank drž-nedaj hardkor koji jebe mater svemu! Meni prejebeno - cijeli koncert sam odgledao sa apsolutnim oduševljenjem i ne znam kad sam se zadnji put (ikad?), u tolikoj mjeri zaintrigirao za studijske snimke nekog lokalnog benda što sam ih gledao uživo. Naravno da sam pitao kad će izaći neki demo, nešto - bilošto, dobio sam odgovor da se sad u ovom 5. mjesecu možda nešto ide snimati - pa ćemo vidjet kako to i studijski gruva. Evo jedne snimke na kojoj se jedva nešto čuje sa tog koncerta:

Meni je ovo prejebeno! I tako oduševljen muzikom i ono-što-sam-uspio-pohvatat-lirikama Kurva, odlučio sam propustiti drugi bend večeri, jer mi je ADDu dopizdio Spunk, budući da sam htio vidjeti i šta se dešava paralelno u Sretnoj Kući. Sačekao frendicu da obavi zahod i natoči đus votku u plastičnu čašu, potrpali još sedam frendova/poznanika/ca u gepek mog Kangooa i ajmo svi do Sretne Kuće, baš ko djeca kakva jesmo.

Čim smo došli tamo, prvo što mi je palo u vidokrug jest - koliko ljudi jebemti sve! Predobro! Čovjek bi na prvi dojam pomislio da je punk scena u Zagrebu jebeno ujedinjena i mnogobrojna - predobro! Uđemo mi unutra. Propustio sam Svinje i Black Sailse, ali me zato dočekao Black Gust također iz Zagreba, koji je taman počeo da roka i proizvodi kaos. Ne, ovo nije samo obična fraza 'kaosa', nego je to sve stvarno toliko bilo kaotično na toj maloj skate rampi i ukupno 40m2 prostora (jesam puno reko?), da je naprosto moralo biti prejebeno! Znamo da je kaos zapravo red koji ne razumijemo, ali da vam kažem - ovaj red se iz nekog razloga nisam uopće niti trudio razumjeti, nego sam samo ulovio bit i odlučio živjeti atmosferu cijelog događaja punim plučima, koja mi djelovala ravno 'idealnoj Kaliforniji', sa starih videa recimo Circle Jerksa - nešto prejebeno i nešto što NEĆEŠ u Zagrebu vidjeti pa valjda nigdje drugdje osim u toj Sretnoj Kući! Koncert je bio totalni punk! Ljudi u ultra-skučenom prostoru skaču i zabavljaju se u ritmu muzike za - JEBANJE SVEGAAAA AAAAAAA! Predobro!! Kako je Mišo, pjevač Black Gusta, skupa sa ostatkom benda bio totalno u ambijentu svega što se događalo u toj doslovno - sretnoj kući(ci) - u jednom trenutku je skočio preko bubnjeva i uspio je strgati stalak od snarea. Isprva nisam niš skužio kak se šta točno desilo, jer sam bio u deliriju svega, ali kad sam skužio da bi zbog toga završio koncert, o kakvom sam do tog trenutka samo sanjao da ću vidjeti u Zagrebu, pala im je na pamet solucija da ja bubnjaru držim snare, pa da gruvaju dalje. Nisam puno razmišljao nego sam uzeo snare u ruke i u silnoj galami i buci, se pokušao sporazumjet sa bendom da sviraju dalje, jer ću ja držat snare. Bilo im je isprva neobična takva solucija, ali nebitno, punk u zraku je bio prejakog intenziteta da bi se zbog takve tehničke pizdarije odustalo, pa smo se ubrzo sporazumjeli i sve skupa je to nadalje izgledalo otprilike ovako:

Pozitiva, komedija - nazovite kako vam paše, ali koncert se nastavio dalje i u svoj toj punkom nabrijanoj atmosferi smo dočekali Final Approach iz Slovenije. Tu se već atmosfera lagano smirila, jer su se valjda već svi malo i umorili od ludovanja, ali je svejedno bilo aktivnije nego na 90% koncerata u Zagrebu i cijeli događaj se ispratio u dinamičnom stilu, odnosno onako, kako to i priliči punk koncertu. Evo snimke:

Nakon koncerta sam bio pun dojmova i osim što mi je Gajina sestra srala da bi me najradije ošamarila zato kaj sam ludovao na punk koncertu (???), također sam i pitao organizatora da zašto se ovakvo nešto češće ne organizira, jer na OVAKVE koncerte, sa OVAKVOM atmosferom želim ići, a on mi je na to odgovorio, da ako se ovakvo što organizira više od jedanput godišnje, da to onda ne bi bila ovakva atmosfera - i smatram da ima pravo. Možda je stvar baš u tome, što ljudi recimo u Attacku koncerte uzimaju zdravo za gotovo, zato što praktički svaki drugi tjedan, ako ne i svaki tjedan tamo budu koncerti, te umjesto da budu SRETNI šta imaju svaki (drugi) tjedan priliku gledati koncert uživo - ljudi najčešće tamo budu baš ili usrani ili se meni smiju/čude što ja skačem i sam sobom ako mi tako dođe. Ali ajde, nisam uvijek sam u tom pogu u Attacku, ponekad se i drugi ljudi pridruže.

Nego, sa nestrpljenjem isčekujem nove ovakve koncerte, ma gdje god da se oni održavali, samo da budu ovakve punk atmosfere, jer kada bih u svojoj autopsihijatriji imao češće ovakve doze koncerata, sumnjam da bi me toliko mučile neke anksioznosti i slične pizdarije, uzrokovane životom na ovoj planeti preplavljenoj oceanima iskvarenih i zlih namjera. Ovakve koncerte doživljavam katarzom svih tih pizdarija od svijeta u sebi, jer osobno smatram, da psihu, ništa ne lječi bolje, od za nju prikladne muzike i onoga šta ta muzika dodiruje, a ovo mi je bilo milovanje pameti i duše, kojeg ću se još dugo sjećati.

~ Njec Hranjec

Kolumna Pankenrolera #1: 'Jebe li se pankerima za pank?'

Kako vrijeme odmiče sve dalje i dalje, primjećujem da se sve češće zapitam - jebe li se ovdašnjim pankerima za pank? Odbijam odgovor da samo eventualno starim, jer je totalno nedorečen, pa ću umjesto toga si pokušati sam odgovoriti, kroz podpitanja. Krenimo neredom:

1.) Piše li itko ikakve fanzine/webzineove/blogove o sceni i izvan njoj?

Prije ćeš naći danas posao, nego neki aktivni fanzin. Blogovi? Izuzev ovog bloga, postoji dosta i drugih blogova, koji su nažalost ogromnom većinom zamrli, još od one ere kada se MySpace servis popularizirao, tako da se uglavnom svi aktivni svode na skidanje muzike i iako smatram da je super što ima ljudi koji se bave ažuriranjem takvih blogova, pitam se zašto nitko ne piše o ovome o čemu se događa danas? Nedavno je jedno kratko vrijeme Fitnić pisao svoje osvrte na ovdašnje koncerte i događanja, u kojima bi prije svega sebe uvijek nastojao prikazat što većim wannabe krkanom, što se uživo kad sam pokušao pričat sa dotičnim pokazalo i njegovim pravim licem, a ne samo zajebancijom. Pričat sa njim, je kao da sa patkom ideš igrati stolni tenis - nema smisla. Kako su osim krkanlukom, njegovi tekstovi bili prožeti i miksom seksualno-političkih frustracija i željom da postane establishment novinar, koje šatro danas pljuje, a kako je trenutačno prestao pisati - predpostavljam da se nešto promjenilo (nadam se na bolje) sa tim njegovim frustracijama i ambicijama - ili je samo odustao. I tako smo opet na početku pitanja - piše li itko? Imamo par izuzetka - Matej Perkov piše. Točnije, osim rada za portal terapija.net, čovjek je napisao i Planinarsko-pankerski putopis od 200injak strana, kojeg distribuira besplatno putem digitalnih medija i downloada. Svaka čast Mateju! Piše i onaj samozvani ZliHadžo nešto tu i tamo, ali meni osobno sve to skupa djeluje - nedovoljno.

O mainstream medijima i portalima, uopće sad niti ne govorim, jer tu prevladava totalno ignoriranje punka i prodavanje muda pod bubrege, od davnih dana - nego di je nestao DIY trud? Čitam ovaj MRR, čak nitko ne dobije pare za to tamo kaj piše(očito ih zarađuju dovoljno iz drugih izvora), ali svejedno se vidi da to ljudi rade iz entuzijazma i zato kaj su PANKERI što hoće i to radit.

2.) Podržavaju li ljudi novčanim naknadama punk koncerte/bendove/distribucije?

HAHAHHAAHAHAHHAHAHAHHHAAH AHAHAHAHAHHAHAHAHAHAAHAAHAHA AHAHAHAHAHHAHAHAHAHAHAHAHA HHAHAHAAHAHAHAHAHAHAHAHA HAHAHHAHAHAHAHAHHAHAHAHA HAHHAHHAHAHAHAHHAHAHAHHAHAHA - ne. Dovedeš bend od ko zna kud, koji svira jebenu pankčinu i ima super tekstove, eventualno ćeš imati samo jednu priliku da ih vidiš uživo u mjestu svojeg prebivališta, ali neee, ljudima je puno veći 'punk prioritet' kupiti od Todorića tri litre jeftinog vina i doći ti na upad sa istim i pitat te, jel mogu oni ući besplatno, jer 'nemaju novaca za upad'.

Uopće nema veze što najavljuješ koncert mjesec dana unaprijed, što si platio plakate, opremu, prostor, što bendu trebaš platiti BAREM jebene putne troškove, jer su prošli stotine i stotine kilometara da bi svirali - ne - ljudi misle da je sve to besplatno i da je palo sa neba, pa se i tako odnose prema svemu tome. Jebemti mater, nekad su punk bendovi za lokalnu svirku, dobivali pare, jer je to bilo normalno i uredu prema njima, jer se nekim čudom onda znalo, da sve te instrumente i sve oko toga treba nečime platiti, pa barem da im se da simbolična naknada. Onda su došli oni čiji su roditelji bili puni para ko brod soli, pa se u međuvremenu počela brijati ta brija da 'ne treba davat pare, jer one nisu potrebne', a takvo što mi može samo reći netko tko ih ima pun kurac ili koji nikad nije radio za iste, pa nema pojima o čemu priča. Tako da ti je danas 'veći pank' dati Todoriću pare za vino, nego punku. Jer "šta će pare punku? To bi sve trebalo biti besplatno!" - Da, slažem se, ne bih trebao plaćati nikakvu fiktivnu naknadu za život, ali jebemti jel mi živimo trenutačno na istoj planeti - ili si ti eto doletio/la sada ovaj čas iz neke 'svijetle budućnosti'? Možda je problem što tebi uistinu sve i 'pada sa neba', pa misliš da je tako i drugima ili koji kurac - gdje je jebeni problem? Komunikacija. Nema je! Dopisavanje danas se svodi na forvardiranje klipova sa jutjuba i fora sa 9gaga. I to je to. Uz dodatak - 'ajmo pit i onda kad se napijemo, idemo srat kak je sve u kurcu'.

Tako da se ovaj odgovor svodi na onu čuvenu izjavu:
'Podrži scenu - daj mi za upad.'

***

Ne trebam dalje postavljat podpitanja, mislim da mi je već sada i više nego jasan odgovor.

Unatoč stvarno malobrojnim izuzecima - jebe se pankerima za pank - ali samo, ako će im netko drugi obaviti predigru i pomicati ih napred nazad, dok ne svrše.

~Njec Hranjec