Obožavam razgovarat sa samim sobom, jer mi onda ne treba psihijatar. Ali fakat - čovjek ako ima donekle zdrav razum, samo treba razgovarat sa samim sobom i gotovo svaki blaži psihološki problem može riješiti. Recimo, dosta često me jebe anksioznost, krenem malo čitat o njoj i primjetim da dok čitam o njoj, da si u velikoj mjeri ja to sve zabrijavam, jer skužim da isti čas dok prebacim misli na neko drugo biće/stvar/pojavu, da onda ta ista anksioznost odjebe. Ali ne odjebe ona sama od sebe. Nego razgovaram sam sa sobom pa tek onda odjebe. Stoga otvoreno smatram da lude upravo oni ljudi koji ne razgovaraju sa samim sobom, ne bi li ih okolina proglasila luđacima. Neš' ti ironije, ali to mi fakat tako djeluje!
I tako sam ja tog 20.4.2012. pričao svašta-nešta sa samim sobom te osim što sam dobro sam sebe nasmijao u više navrata, također sam se dogovorio sa frendicom da idemo prvo na Kurve u Spunk, pa onda u Sretnu Kuću, tamo kod SC-a. Kako je frendici potrebna jako velika količina alkohola da bi uživala ne samo u koncertima, nego općenito u izlascima van, prvo smo išli popiti svo crno vino pomješano sa vodom ispred i klafrat sa znancima i prijateljima. Stvarno mi nije jasno zašto mješa crno "vino" sa vodom, kad tak i tak meni bude eto jednako odvratno, samo što ga ima više. Kajgod. Nakon što smo ispili vino, uniđusmo u Spunk i taman Kurve počinju svirat.
Ako sam dobro upućen, taj bend je sastavljen od bivših članova Roadkill Egzoticsa (stoposto sam krivo ime napisao), samo što eto imaju novog bubnjara. A muzika... Taman ono što mi je trebalo kao dodatak za svoju autopsihijatriju. Garaž pank drž-nedaj hardkor koji jebe mater svemu! Meni prejebeno - cijeli koncert sam odgledao sa apsolutnim oduševljenjem i ne znam kad sam se zadnji put (ikad?), u tolikoj mjeri zaintrigirao za studijske snimke nekog lokalnog benda što sam ih gledao uživo. Naravno da sam pitao kad će izaći neki demo, nešto - bilošto, dobio sam odgovor da se sad u ovom 5. mjesecu možda nešto ide snimati - pa ćemo vidjet kako to i studijski gruva. Evo jedne snimke na kojoj se jedva nešto čuje sa tog koncerta:
Meni je ovo prejebeno! I tako oduševljen muzikom i ono-što-sam-uspio-pohvatat-lirikama Kurva, odlučio sam propustiti drugi bend večeri, jer mi je ADDu dopizdio Spunk, budući da sam htio vidjeti i šta se dešava paralelno u Sretnoj Kući. Sačekao frendicu da obavi zahod i natoči đus votku u plastičnu čašu, potrpali još sedam frendova/poznanika/ca u gepek mog Kangooa i ajmo svi do Sretne Kuće, baš ko djeca kakva jesmo.
Čim smo došli tamo, prvo što mi je palo u vidokrug jest - koliko ljudi jebemti sve! Predobro! Čovjek bi na prvi dojam pomislio da je punk scena u Zagrebu jebeno ujedinjena i mnogobrojna - predobro! Uđemo mi unutra. Propustio sam Svinje i Black Sailse, ali me zato dočekao Black Gust također iz Zagreba, koji je taman počeo da roka i proizvodi kaos. Ne, ovo nije samo obična fraza 'kaosa', nego je to sve stvarno toliko bilo kaotično na toj maloj skate rampi i ukupno 40m2 prostora (jesam puno reko?), da je naprosto moralo biti prejebeno! Znamo da je kaos zapravo red koji ne razumijemo, ali da vam kažem - ovaj red se iz nekog razloga nisam uopće niti trudio razumjeti, nego sam samo ulovio bit i odlučio živjeti atmosferu cijelog događaja punim plučima, koja mi djelovala ravno 'idealnoj Kaliforniji', sa starih videa recimo Circle Jerksa - nešto prejebeno i nešto što NEĆEŠ u Zagrebu vidjeti pa valjda nigdje drugdje osim u toj Sretnoj Kući! Koncert je bio totalni punk! Ljudi u ultra-skučenom prostoru skaču i zabavljaju se u ritmu muzike za - JEBANJE SVEGAAAA AAAAAAA! Predobro!! Kako je Mišo, pjevač Black Gusta, skupa sa ostatkom benda bio totalno u ambijentu svega što se događalo u toj doslovno - sretnoj kući(ci) - u jednom trenutku je skočio preko bubnjeva i uspio je strgati stalak od snarea. Isprva nisam niš skužio kak se šta točno desilo, jer sam bio u deliriju svega, ali kad sam skužio da bi zbog toga završio koncert, o kakvom sam do tog trenutka samo sanjao da ću vidjeti u Zagrebu, pala im je na pamet solucija da ja bubnjaru držim snare, pa da gruvaju dalje. Nisam puno razmišljao nego sam uzeo snare u ruke i u silnoj galami i buci, se pokušao sporazumjet sa bendom da sviraju dalje, jer ću ja držat snare. Bilo im je isprva neobična takva solucija, ali nebitno, punk u zraku je bio prejakog intenziteta da bi se zbog takve tehničke pizdarije odustalo, pa smo se ubrzo sporazumjeli i sve skupa je to nadalje izgledalo otprilike ovako:
Pozitiva, komedija - nazovite kako vam paše, ali koncert se nastavio dalje i u svoj toj punkom nabrijanoj atmosferi smo dočekali Final Approach iz Slovenije. Tu se već atmosfera lagano smirila, jer su se valjda već svi malo i umorili od ludovanja, ali je svejedno bilo aktivnije nego na 90% koncerata u Zagrebu i cijeli događaj se ispratio u dinamičnom stilu, odnosno onako, kako to i priliči punk koncertu. Evo snimke:
Nakon koncerta sam bio pun dojmova i osim što mi je Gajina sestra srala da bi me najradije ošamarila zato kaj sam ludovao na punk koncertu (???), također sam i pitao organizatora da zašto se ovakvo nešto češće ne organizira, jer na OVAKVE koncerte, sa OVAKVOM atmosferom želim ići, a on mi je na to odgovorio, da ako se ovakvo što organizira više od jedanput godišnje, da to onda ne bi bila ovakva atmosfera - i smatram da ima pravo. Možda je stvar baš u tome, što ljudi recimo u Attacku koncerte uzimaju zdravo za gotovo, zato što praktički svaki drugi tjedan, ako ne i svaki tjedan tamo budu koncerti, te umjesto da budu SRETNI šta imaju svaki (drugi) tjedan priliku gledati koncert uživo - ljudi najčešće tamo budu baš ili usrani ili se meni smiju/čude što ja skačem i sam sobom ako mi tako dođe. Ali ajde, nisam uvijek sam u tom pogu u Attacku, ponekad se i drugi ljudi pridruže.
Nego, sa nestrpljenjem isčekujem nove ovakve koncerte, ma gdje god da se oni održavali, samo da budu ovakve punk atmosfere, jer kada bih u svojoj autopsihijatriji imao češće ovakve doze koncerata, sumnjam da bi me toliko mučile neke anksioznosti i slične pizdarije, uzrokovane životom na ovoj planeti preplavljenoj oceanima iskvarenih i zlih namjera. Ovakve koncerte doživljavam katarzom svih tih pizdarija od svijeta u sebi, jer osobno smatram, da psihu, ništa ne lječi bolje, od za nju prikladne muzike i onoga šta ta muzika dodiruje, a ovo mi je bilo milovanje pameti i duše, kojeg ću se još dugo sjećati.
~ Njec Hranjec
Nema komentara:
Objavi komentar